Kod nas je još uvijek rijedak događaj da ugovaratelj osiguranja, to jest potrošač, tuži osiguravajuće društvo ili zastupnika u osiguranju zbog štete koju su mu ovi počinili zbog svojih propusta ili pogrešaka. Razloga zašto je tome tako je na pretek, ali na koncu, sve se svodi na to da potrošač nema dovoljnu stručnu pomoć u artikuliranju tužbenog zahtjeva. U praksi, potrošač se morao oslanjati isključivo na odvjetnike koji su mu mogli pomoći pravnim savjetima ali nisu po meritumu stvari mogli procijeniti utjecaj propusta ili pogrešaka u radu osiguravajućeg društva ili zastupnika u osiguranju na osnovanost i visinu odštetnog zahjeva. U tome im sada može pomoći stalni sudski vještak za aktuarstvo i osiguranje koji ima potrebna znanja o radu, poslovnim procesima i standardima ponašanja svih sudionika u poslovima osiguranja.
Nije mi poznato je li kod nas netko do sada podnio odštetni zahtjev za greške i propuste zastupnika u osiguranju, ali je sigurno da će se naši građani sve više koristiti tim pravnim stečevinama zapadnog civiliziranog društva u zaštiti svojih interesa. Za naše potrošače može biti zanimljivo i poučno američko iskustvo. Naime, kad su tamošnji zastupnici u osiguranju tuženi oni se nisu u stanju efektivno sami braniti. Razlog je na neki način trivijalan. Naime, površni radni procesi ne osiguravaju pismene dokaze koji obrazlažu njihovo međudjelovanje s klijentom. Kod nas je situacija identična samo što potrošači toga nisu svjesni.
Zastupnici u osiguranju moraju shvatiti da ako nešto krene u krivo i potrošač bude na novčanom gubitku da će oni biti okrivljeni za to i protiv njih će biti podignuta sudska tužba. Imajući to na umu, zastupnik mora biti spreman objasniti i pokazati da je dao sve od sebe da najbolje obavi svoj posao. Primjerice, je li zastupnik, kod sklapanja određene vrste osiguranja ukazao i iznio na vidjelo sve rizike kojima je izložen klijent. Takav podatak važno je obrambeno oružje u rukama zastupnika kada dođe do situacije u kojoj klijent gubi uloženi novac i odluči da na sudu traži svoju zadovoljštinu zbog navodnog propusta zastupnika da mu ukaže na moguće negativne financijske posljedice sklapanja ugovora o osiguranju. Naravno, obrana protiv takvog scenarija za zastupnika je moguća samo onda ako postoji valjana pisana dokumentacija koja može poduprijeti njegovu obranu. Dokaz je papir. U protivnome se sudski postupak nastavlja po scenariju „rekla-kazala“, koji ne vodi ničem dobrom za tuženika.
Kako kod nas stvari stoje, zastupnici u osiguranju mogu očekivati najveće probleme kod živonih osiguranja vezanih za jedinice investicijskih fondova. Ugovaratelji su sve nezadovoljniji vrijednostima svoga porfelja i samo je pitanje dana kada će se pokrenuti prve sudske tužbe. Bit će zanimljivo vidjeti u kojem smjeru će se kretati naša sudska praksa.
Novonastala situacija u kojoj je moguće podizanje odštetnih zahtjeva za greške i propuste zastupnika u osiguranju stubokom će promijeniti ulogu, mjesto i način rada zastupnika u procesu pokretanja, predlaganja i sklapanja ugovora o osiguranju. Dane „uvaljivanja“ osiguranja, seljenja portfelja iz jednog u drugo siguravajuće društvo i „nagovaranja“ ugovaratelja da raskinu jedno i uzmu drugo „novije“ osiguranje sigurno neće moći iskorijeniti naše slatkorječive stavke Zakona o osiguranju, ali moguće tužbe s konkretnim novčanim posljedicama po zastupnike bi to možda mogle.
Stalni sudski vještak za aktuarstvo i osiguranje svojim ekspertnim znanjem iz osiguranja prava je osoba koja može pomoći potrošačima da stručno artikuliraju i ostvare svoja prava kao oštećene osobe u osiguranju.
