Kada ponuda za sklapanje ugovora o osiguranju života stigne do osiguratelja, on će na osnovi podataka iz ponude i ostalih eventualnih dodatnih spoznaja procijeniti ponuđeni rizik. Rezultat toga posla, koji se naziva preuzimanje rizika, završava na više načina. Osiguratelj može prihvatiti ponudu ugovaratelja osiguranja i prihvatiti ga u osiguranje, bezuvjetno ili pod određenim uvjetima ili otkloniti njegovu ponudu.
Tokom sklapanja ugovora o osiguranju osiguratelj je dužan postupati po pravilima struke osiguranja i držati se dobrih poslovnih običaja i poslovnog morala. Kada to nije slučaj, propusti i pogreške mogu dovesti do parničnog postupka. Evo nekih primjera:
- Zna se dogoditi da zastupnik u osiguranju, pod izlikom bržeg sklapanja osiguranja, zatraži od ugovaratelja da mu ovaj da bjanko potpis na ponudu za osiguranje, potom sam ispuni ponudu i preda je osiguratelju a da pri tome nije ugovaratelju uručio kopiju.
- Vrlo je čest slučaj da ugovaratelj osiguranja nije imao priliku potanko pregledati ponudu pripremljenu od zastupnik u osiguranju, a koja obiluje netočnim prijavama ili pogreškama.
- Pitanje iz ponude za sklapanje osiguranja bilo je nejasno ugovaratelju osiguranja što je rezultiralo njegovim pogrešnim odgovorom.
- Osiguratelj nije tražio pojašnjenje dvosmislenog odgovora na pitanje u ponudi za osiguranje
Stalni sudski vještak za aktuarstvo i osiguranje ima potrebna znanja o radu, poslovnim procesima i standardima ponašanja svih sudionika u poslovima osiguranja i može dati svoj nalaz i mišljenje o osigurateljnim običajima, osigurateljnoj praksi i nesavjesnom poslovanju u osiguranju.
