Očekivano trajanje života

Spol:

Godine života:

Očekivano buduće trajanje života (godine):

Prema Tablicama mortaliteta RH 2000.-2002.

Dobrovoljno mirovinsko osiguranje


Mirovinsko osiguranje u našoj zemlji sastavni je dio socijalnog osiguranja čije su sastavnice:

a) Mirovinsko osiguranje
b) Zdravstveno osiguranje
c) Osiguranje za slučaj ozljede na radu ili profesionalne bolesti
d) Osiguranje za slučaj nezaposlenosti
e) Osiguranje obiteljskih dodataka

Prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 102/98) sustav mirovinskog osiguranja čine:

1.obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (I stup)
2.obvezno mirovinsko osiguranje za starost na temelju individualne kapitalizirane štednje (II stup)
3.dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (III stup)

Kod obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti (I stup) osiguranicima se na načelima uzajamnosti i solidarnosti obvezno osiguravaju prava za slučaj starosti i invalidnosti, a članovima njihovih obitelji prava za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika mirovine. Prava zaposlenika, poljoprivrednika, obrtnika i drugih osiguranih osoba utvrđenih Zakonom o mirovinskom osiguranju ostvaruju se putem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO). Puna informaciju o I mirovinskom stupu može se dobiti na službenoj web stranici HZMO-a. www.mirovinsko.hr.

Obvezno mirovinsko osiguranje za starost na temelju individualne kapitalizirane štednje (II stup) obavezno je za sve zaposlene mlađe od 40 godina kao i one zaposlene između 40 i 50 godina života koji se odluče za pristup II stupu. Osiguranik danas uplaćuje doprinos u visini 5% od svoje bruto plaće u odabrani obvezni mirovinski fond. Visina njegove mirovine nije poznata unaprijed već ona ovisi o visini doprinosa, duljini trajanja plaćanja doprinosa, visini ostvarenog prinosa od ulaganja uplaćenih doprinosa te mirovinskom programu koji odabere kod mirovinskog osiguravajućeg društva. Cijela ideja II stupa je u tome da se dio rizika vezanog za štednju za starost prebaci sa države na zaposlenike. Pri tome postoji realni rizik za zaposlenika da njegova dodatna mirovina iz II stupa bude veća ili pak manje od one očekivane.

Dobrovoljno mirovinsko osiguranje predstavlja III stup „građevine“ namijenjene našem financijskom zbrinjavanju u starijoj dobi. O nama samima ovisi hoćemo li uopće i koliko ulagati u dobrovoljni mirovinski fond danas da bi imali više sutra kada ne budemo u situaciji da si osiguravamo redovan prihod. Pri tome se susrećemo sa subjektivnim i objektivnim faktorima koji se međusobno isprepliću i čas olakšavaju a čas otežavaju naš djelatni odgovor na postavljene dileme. Pri tome nam ne ide u prilog što će se rezultat naše odluke pokazati u nekom budućem vremenu kada više nećemo moći ublažiti ili ispraviti njene posljedice. A one mogu biti vrlo ozbiljne!

U ljudskoj je prirodi da nerado pokreće teme koje su vezane za moguće neugodnosti ili pak teške posljedice po njegov život. Potrebna je čvrsta odluka i disciplina u njihovom stavljanju na dnevni red. Ovaj subjektivni faktor je višestruko potenciran saznanjem da rješavanje naših problema ne ovisi isključivo o nama već i o našem okruženju. Ako živite u zemlji koja nije uređena vaši strahovi su više nego opravdani. Recimo, vi se danas odlučite za mirovinsku štednju u dobrovoljnom mirovinskom fondu zato što država daje državna poticajna sredstva. No sutra država jednostavno ukine davanje državnih poticajnih sredstava ili ih pak drastično smanji. Što ćete vi učiniti? To je naša realnost i samo jedan od rizika povezanih sa odlukom o mirovinskoj štednji kroz dobrovoljni mirovinski fond.

Država je zainteresirana za dobrovoljno mirovinsko osiguranje zbog toga što cjelokupni rizik osigurateljnog pokrića preuzima sam osiguranik. Kod ovoga modela mirovinske štednje, koji se u stručnoj terminologiji naziva modelom definiranih doprinosa, osiguranik zna točno koliko novaca uplaćuje u fond ali ne zna točno kolika će biti njegova mirovina. Psihološki gledano, ovaj model je teško „probavljiv“ budući da nam ne jamči ništa i to onda kada je to nama najpotrebnije. Ovdje kao kuriozitet treba kazati da međunarodne institucije koje nameću ovaj mirovinski model tranzicijskim i slabije razvijenim zemljama same svojim zaposlenicima nude mirovinski program temeljen na definiranim naknadama!

Kod ovoga modela osiguranik unaprijed zna kolika će mu biti mirovina a rizik ispunjavanja te obveze snosi poslodavac. U razvijenim Zapadnim zemljama prevladavaju ovakvi mirovinski programi. Žestoke borbe koje danas vode sindikati širom Evrope glede očuvanja mirovinskih prava zaposlenika, između ostaloga, posljedica su otpora prema namjerama država da rizik mirovinskog osiguranja u vcećoj mjeri prebaci na radnike.