27.04.2011.

Čeka li nas mirovinski tsunami?

Živimo u maloj i zapuštenoj zemlji gdje ljudi nisu nikada mogli pošteno zaraditi i uštedjeti neku imovinu za starost. Gotovo jedini način da se dođe do nečega bilo je golo i surovo otimanje i to uglavnom od susjeda. Kako stvari sada stoje ništa ne upućuje na to da će se situacija promijeniti na bolje. Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz ožujka 2011. godine, 43% korisnika mirovina primalo je mirovinu manju ili jednaku iznosu od 2000,00 kuna. Drugim riječima skoro polovica umirovljenika živi s mizernim mirovinama i opravdano strahuje da može ostati i bez toga ovisno o tome tko će i kada će se odlučiti za novi ciklus otimačine. Stvari se kompliciraju budući da globalni trendovi ne idu na ruku demografski starim i tranzicijskim državama poput Hrvatske. Pesimizam se uvukao čak i među najrazvijenije.

Prema anketi koju je na 1005 odraslih proveo Haris Interactive četiri od deset zaposlenih Amerikanaca je izjavilo da si neće nikada moći priuštiti da ode u mirovinu. K tome, 55% njih uopće ne zna koliko bi im bilo potrebno sredstava za mirovinu. Možda je najzapanjujuće otkriće da si 56% Amerikanaca uopće ne može priuštiti da štedi za starost! Rezultati ankete ukazuju da su Amerikanci na početku ozbiljne mirovinske krize. Amerikanci ne znaju kako se pripremiti za suton života a mnogi na to niti ne pomišljaju budući da se bore sastaviti kraj sa krajem.

Iz svega prethodnoga može se izvući samo jedna preporuka: počnite planirati osiguravanje sredstava za svoju mirovinu ili će vas pomesti mirovinski tsunami!

[cijeli tekst..]

17.04.2011.

Obrnuti zajam za mirne umirovljeničke dane

Starenje stanovništva je globalni trend do sada nepoznat i nezabilježen u povijesti ljudskog roda. Ovaj efekt će imati duboki utjecaj na mnoge aspekte života kao što je ekonomski rast, štednja, ulaganja, potrošnja, tržište rada, životni stilovi, porezi, zdravstvena zaštita i mirovine. Starenje stanovništva posebno je uočljivo kod nas. Na sljedećoj tablici je prikazan udio stanovništva starijeg od 65 godina u našoj zemlji po godinama popisa stanovništva.

Godina Udio stanovništva RH starijeg od 65 godina (%) 1961 7,4 1971 9,6 1981 11,4 1991 11,6 2001 15,6

Starenje i produljenje životnog vijeka veliko je civilizacijsko dostignuće. Činjenica da ljudi žive dulje i općenito zdravije trijumf je napretka suvremene medicine i ekonomskog razvoja nad bolešću, faktora koji je kroz tisuće godina ograničavao trajanje životnog vijeka ljudi. No ovaj fenomen povlači za sobom mnoge izazove, od kojih je financiranje dugovječnosti samo jedan od mnogih. Produljenje životnog vijeka može značiti da javni mirovinski sustavi neće biti dovoljni za pokrivanje rizika dugovječnosti te da ljudi moraju posegnuti i vlastitim izvorima financiranja treće dobi. U svijetu su starijima na raspolaganju različite alternative financiranja mirnih umirovljeničkih dana. Jedan od takvih instrumenata je, posebno u SAD-u, takozvani obrnuti zajam (engl. Reverse mortgage).

Obrnuti zajam omogućava vlasniku kuće, stana ili druge nekretnine da dobije jednokratni novčani iznos ili niz obročnih novčanih isplata ovisno o vrijednosti svoje nekretnine. Za razliku od tradicionalnog hipotekarnog zajma ovdje nema uplata mjesečnih obročnih plaćanja tako da prihod vlasnika nekretnine odnosno njegovo odsustvo ovdje nije od značaja. Zajam je osiguran samom vrijednošću nekretnine i ne mora se isplatiti sve dok zajmoprimac ne umre ili se odseli iz nekretnine. Za ljude starije od 62 godine sa malim stalnim prihodom obrnuti zajam bi mogao biti jedini način koji bi im osiguravao da ostanu u svojim domovima. Naravno, ova pogodnost ima svoju cijenu koja nije tako mala. Treba platiti naknade obrade samoga zajma, troškove vezane za prijenos vlasništva te premiju osiguranja zajma. Ovi troškovi se u SAD-u kreću u rasponu od 6-10% od iznosa zajma.

Ako si netko može priuštiti otplatu tradicionalnog hipotekarnog zajma onda mu je to svakako povoljnije rješenje od podizanja obrnutog zajma. No tipično, starije osobe nemaju sredstva koja bi im omogućavala servisiranje hipotekarnog zajma. Treba kazati da financijske institucije koje se bave ovakvim poslom preuzimaju rizik budući da s jedne strane vrijednost nekretnine može značajno pasti dok s druge strane vlasnici imovine mogu poživjeti znatno dulje od njihovog očekivanja.

Govoreći jezikom financijaša ugovor o obrnutom zajmu trajno fiksira vrijednost kuće i kao takav predstavlja put opciju. U isto vrijeme ovaj ugovor efektivno predstavlja ugovor o osiguranju doživotne rente te pruža ugovaratelju zaštitu od dugovječnosti.

Obrnuti zajam može se koristiti u različite svrhe. Dobiveni jednokratni iznos zajma koristi se za konačnu isplatu i zatvaranje hipotekarnog zajma za kuću a ostatak može poslužiti za premošćivanje financijskog jaza dok se ne aktivira novi izvor dohotka kao što je, recimo, mirovina. Neki ga koriste za popravljanje kvalitete življenja.

No ne treba smetnuti s uma da prerano ili neoprezno korištenje ove financijske alternative može rezultirati potpunim iscrpljivanjem vlastitih financijskih potencijala što stariju osobu može dovesti u bezizlaznu situaciju.

[cijeli tekst..]

14.04.2011.

Povjerenje u mirovine nikada manje

Sa svih strana smo bombardirani informacijama o teškoćama i crnim perspektivama budućih umirovljenika. Dobra vremena, ako ih je uopće bilo, očito su za nama. U mirovinske fondove ukrcalo se toliko prekobrojnih da taj brod mora potonuti. Ono što mlađim generacijama preostaje je da se počnu sami brinuti o vlastitom financiranju prihoda u starosti. No nije ovo samo naš problem. Financiranje mirovina je još veći problem u razvijenim zemljama gdje je jaz između mirovina i plaća nešto manji.

Tako usprkos sumornim upozorenjima financijskih savjetnika, rodbine i države, većina Amerikanaca još uvijek ne štedi ni približno dovoljno novaca potrebnih za osiguranje dostojanstvenog umirovljeničkog života, i što je gore, većina uopće nema nikakvu ideju koliko točno bi trebali uštedjeti kada bi odmah počeli štedjeti za stare dane. Ova otrežnjavajuća istina rezultat je tradicionalne ankete kojom se testira povjerenje američkih zaposlenika u mirovinski sustav. Ljudi su počeli shvaćati da se situacija promijenila i u skladu s time su se počela mijenjati njihova očekivanja u vezi s umirovljenjem. No nažalost, anketa je pokazala da ljudi nisu promijenili svoje ponašanje!

Prema rezultatima istraživanja koje je provedeno na 1260 ispitanika više od polovice njih izjavilo je da nisu sigurni da će si moći priuštiti mirovinu kakvu žele. Jedan od osnovnih razloga njihovog pesimizma leži u činjenici da daleko premalo radnika sada štedi za mirovinu. Danas, većina Amerikanaca može očekivati da u mirovini provede u prosjeku oko 20 godina i da će se ova brojka kontinuirano povećavati dok će u isto vrijeme nastaviti rasti troškovi života i medicinske skrbi.

Najpreplašeniji sumornim perspektivama su oni koji imaju manje od 25000 dolara na bankovnom računu. Oni smatraju da ć zapravo morati raditi cijeli život i da ustvari za njih i neće postojati umirovljenje. Tako je 74% radnika izjavilo da očekuju da će morati zarađivati i u mirovini budući da im prihod od mirovine neće biti dovoljan. No čak i oni koji već sada imaju na računima više od 100000 dolara neće biti u mogućnosti održati sadašnji životni standard i u mirovini. Ukupno 70% svih radnika je izjavilo da su već sada u zaostatku sa ostvarivanjem planirane štednje za mirovinu. No najveći problem ostaje i nadalje da većina, usprkos izraženog pesimizma ništa ne poduzima da se stanje promijeni.

Kada je u Americi ovako što tek da radimo mi? Za početak, ovdje i sada, treba pritiskati sve mjerodavne da neodložno pristupe reviziji mirovinskog sustava. To trebaju prije svega raditi mladi koji imaju dovoljno energije i izdržljivosti jer njihova je budućnost u pitanju. Za starije je nažalost već kasno.

[cijeli tekst..]

05.04.2011.

Američka zvona zvone

Prema američkom indeksu rizika umirovljenja ( the National Retirement Risk Indeks), koji mjeri udio radno sposobnih članova domaćinstava koji su u opasnosti da ne budu u stanju održati njihov životni standard prije umirovljenja, umirovljenička sudbina budućih umirovljenika čini se manje optimističkom i veselom od one sadašnjih umirovljenika. Evo nekih podataka:

51% domaćinstava su u opasnosti da ne budu u stanju održati svoj standard po umirovljenju. Uključivši u indeks eksplicitne troškove zdravstvene skrbi vrijednost indeksa penje se na 61%. Uključe li se u indeks i troškovi osiguranja dugoročne njege vrijednost indeksa iznosi 65%.

Prema potonjem, 2 od 3 osobe u dobi između 35-te i 65-te godine u opasnosti su da ne budu u stanju održati njihov životni standard po umirovljenju.

No najveći problem je u tome što većina ljudi živi od danas do sutra, od plaće do plaće i ne misli na probleme koji ih čekaju u budućnosti. Američka zvona zvone, a naša?

[cijeli tekst..]