27.10.2011.

Društvena potpora i dugovječnost

Poznata je činjenica da ljudi sa društvenim vezama (brak, prijateljstva, članstvo u raznim udrugama) žive dulje i boljeg su zdravlja. Suprotno, ljudi bez društvene povezanosti slabijeg su zdravlja i umiru po stopi koja je dva do pet puta veća od onih sa dobrom društvenom povezanošću. Ova otkrića vrijede bez obzira na društvenoekonomski status, rasu, spol, etničku pripadnost i ukupno zdravstveno stanje. Ovi rezultati potvrđeni su u mnogim studijama koje su se provodile u raznim kulturama u proteklih trideset godina.

Klasična je studija koja se provela u Kaliforniji. Studija je pratila dvije grupe ispitanika, one sa visokim stupnjem društvene povezanosti i one sa niskim stupnjem, u razdoblju od devet godina. Jačina društvene povezanosti mjerila se bračnim stanjem i pripadnošću nekoj društvenoj grupi (udruzi, vjerskoj zajednici i slično). U obje grupe se kontrolirali zdravstveni faktori rizika poput pušenja, debljine, stupnja fizičke aktivnosti i konzumacija alkohola. Rezultati istraživanja bili su statistički signifikantni i pokazali su da su oni sa nižom razinom društvene potpore umirali po stopi koja ja je bila tri puta veća od onih sa višom društvenom potporom. Smrtnost je bila obrnuto proporcionalna društvenoj ukovljenosti. Praćenje istih grupa kroz narednih sedamnaest godina potvrdilo je prethodne rezultate. Viši stupanj društvene potpore bio je povezan sa nižim stopama smrtnosti bez obzira na ostale faktore rizika poput pušenja, debljine i života bez većih fizičkih aktivnosti.

Somatske bolesti također su povezane sa društvenom potporom. Jedno istraživanje je pokazalo da društvena izoliranost uzrokuje smanjeni imunitet. U studiji se pokazalo da ispitanici sa nižom društvenom ukotvljenošću imaju nižu razinu stanica ubojica, komponenti imunološkog sustava odgovornoj za razaranje stranih tvari koje mogu uzrokovati razvoj bolesti.

No, premda studije pokazuju da široka društvena podrška ima zaštitnu ulogu protiv poboljevanja, nikome nije jasno zbog čega je to tako. Moguće je da su ljudi koji su u stanju njegovati široke društvene kontakte također sposobniji da se s njima bolje koriste. Drugim riječima, zaštitni efekt nije posljedica društvenih odnosa po sebi već sposobnosti pojedinaca da dobiju iz tih odnosa ono što im treba.

[cijeli tekst..]

14.10.2011.

Jesu li javno objavljeni troškovi mirovinskih fondova doista i stvarni troškovi?

Kao i uvijek kada se raspravlja o ozbiljnim temama moramo gledati što i kako to rade bolji od nas, budući da znamo kako se to u nas radi. Podizanje javne svijesti o brizi za vlastitu budućnost temeljenu na radu i rezultatima rada mukotrpan je i dugotrajan posao koji je neprekidno ometan od onih koji idu prečicom ali uz mahanje zastavama i udaranje u talambase. Tako je i sa pitanjem jesu li javno objavljivani troškovi mirovinskih fondova doista i stvarni troškovi? Naime, nikako nam ne bi trebalo biti svejedno potkrada li netko našu teškom mukom stečenu imovinu koja će biti osnova za sutrašnju mirovinu. I naravno, nikome to ne bi trebali dozvoliti da nam radi. Pri tome bi bilo lijepo kada bi nam u tome pomagala i država.

Tokom zadnjih par mjeseci nizozemska industrija mirovinskog osiguranja užarila se rasprava o pitanju troškova koje mirovinski fondovi plaćaju svojim davateljima usluga. Ova rasprava je uslijedila nakon što je Nizozemska agencija za nadzor financijskih usluga objelodanila svoj izvještaj o skrivenim troškovima upravljanja mirovinskom imovinom. U izdvještaju se tvrdi da su stvarni troškovi upravljanja imovinom nizozemskih mirovinskih fondova dva do tri puta veći od onih koji su javno objavljeni. No već je i otprije bilo zahtjeva da se pooštri zakonska regulativa kojom bi se prisilili mirovinski fondovi da javno objavljuju sve svoje ulagačke troškove. Sve je to dio dugoročnih sumnji da davatelji usluga ubiru ekstra dohodak od svoga posla. Da budemo jasni, nije ovo samo nizozemski specijalitet. I druge se zemlje bore sa sličnim problemima.

Nizozemska mirovinska industrija već više godina izgrađuje sustav u kojem članovi mirovinskih fondova mogu vidjeti koliko se točno iz njihovih uplata oduzima sredstava na ime upravljanja i ulaganja. Danas članovi fondova mogu vidjeti koliki su troškovi na nivou fonda i na individualnom nivou, i to i u Danskim krunama i u postotku od stanja računa ukupnog fonda i osobnih štednih računa. Na javnom web portalu svi mirovinski fondovi mogu uspoređivati svoje vlastite troškove u odnosu na one drugih fondova.

Vjerojatno bi se pitanje vjerodostojnosti javno objavljenih troškova mirovinskih fondova moglo postaviti i kod nas no pitanje je da li se naš regulatorni organ može nositi i s takvim zadacima s obzirom na njegova organizacijska i kadrovska ograničenja.

 

[cijeli tekst..]

10.10.2011.

Utjecaj starenja stanovništva na cijenu imovine

Razvijene zemlje jako puno razmišljaju o eventualnom škodljivom utjecaju starenja njihove populacije na cijenu imovine, posebno u kontekstu pripreme za odlazak i samog odlaska poslijeratnih generacija („baby boomers“) u mirovinu. Pitanje koje se razmatra je slijedeće. Ako znatan dio stanovništva odlazi u mirovinu i u isto vrijeme podiže svoju imovinu hoće li to rezultirati tendencijom pada cijena obveznica i dionica? Odgovor u znatnoj mjeri ovisi o zainteresiranim stranama premda se svi slažu da postoji značajna korelacija između obrasca demografskih kretanja i cijena obveznica.

Demografija nema sumnje značajno utječe na dugoročno ponašanje cijena imovine, ali kada se pokušava procijeniti njen budući utjecaj nije baš jasna visina toga efekta. Jedni tvrde da će cijene oštro pasti kada generacija baby boomera uđe u mirovinu dok drugi tvrde da je to pogrešan zaključak. Kvantifikacija ovog učinka je krcata poteškoćama budući da je nekoliko država pod pritiskom da povisi dob za službeni odlazak u mirovinu i rastući je broj ljudi koji dobrovoljno produljuju svoj radni vijek ne bi li povećali mirovine koje su pretrpjele bolne udarce zbog razočaravajućih povrata na ulaganja u dionice u posljednjem desetljeću.

Čini se da glavni razlog razlike u procjeni visine efekta utjecaja starenja stanovništva na cijenu mirovine leži u izboru različitih starosnih grupa koje su korištene u istraživanjima i procjenama. Većina studija pretpostavlja da najštedljivija grupa stanovnika pripada dobnoj skupini u rasponu od 35 do 54 godine. Druge pak studije smatraju da su pojedinci u razvijenim zemljama poslije 1960 godine imali veće mogućnosti glede studiranja na sveučilištima, počeli zarađivati u dvadesetim godinama i imali djecu u dobrim tridesetim godinama. Ovi socioekonomski trendovi su uvjetovali da pojedinci postanu pravi štediše u kasnijoj etapi njihovog života. Drugim riječima dolazi do „razmazivanja“ efekta odlaska u mirovinu.

Projekcije utjecaja različitih dobnih skupina na investicijsko ponašanje mogle bi izgladiti najcrnje prognoze po kojima bi demografski trendovi mogli dovesti do „taljenja imovine“.

[cijeli tekst..]