23.02.2013.

Demografija u raljama države

U posljednje vrijeme puno se više priča o riziku dugovječnosti ali puno se manje priča o njenoj sistematskoj podcijenjenosti. Kako je navedeno u posljednjem izvještaju Međunarodnog monetarnog fonda, sa starenjem populacije u narednim desetljećima, starije osobe će trošiti sve više i više sredstava. Budući da će to rezultirati sve većim pritiskom na budžete velikog broja država i privatnih mirovinskih sustava svi se pokušavaju pripremiti na financijske posljedice starenja stanovništva. Polazišna točka svih takvih priprema bila je procjena duljine trajanja ljudskog života, a činjenica je da je procjena dugovječnosti do sada bila podcijenjena. Evo podataka iz Velike Britanije.

Godine 1981 Državni statistički zavod Velike Britanije procijenio je da će buduće trajanje života novorođenog muškarca dosegnuti 74 godine do 2031godine. Ta dob dosegnuta je u 1994. godini! Nadalje, u 2002 je procijenjeno da će ona iznositi 81 godinu do 2031, ali se već sada ocjenjuje da će se to dogoditi do 2019. godine. Ovakvo podcjenjivanje razvoja dugovječnosti događa se širom svijeta, i ono nije slučajno.

Znamo da su Državni zavodi za statistiku izravno financirani od države i političari vrše pritisak na agencije da ove publiciraju projekcije koje će dokazivati da puni trošak porasta dugovječnosti nema veze sa njima niti sa njihovom generacijom glasača. Kada bi bilo drugačije i kada bi današnje projekcije porasta dugovječnosti bile više, odnosno realne, tada bi se doprinosi za mirovinski sustav morali povisivati ranije a ne kasnije.

No, političari si ne mogu priuštiti takve nepopularne mjere. U svim zemljama svijeta zaposlenici se žestoko suprotstavljaju svakoj najavi mogućeg povećanja mirovinskog doprinosa ili povećanja dobi za odlazak u mirovinu. Dakle, želi li ostati na vlasti, vladi je jednostavnije da manipulira s demografijom nego da se odmah uhvati u koštac sa problemom dugovječnosti.

[cijeli tekst..]

02.02.2013.

Uspjeh ulaganja ovisi o diverzifikaciji

Financijska nepismenost je veliki problem s kojim se susreću sva društva u svijetu. Suprotno našim očekivanjima, to vrijedi i za tako razvijene zemlje kao što su Sjedinjene Države. Prema rezultatima istraživanja koja je provela američka regulatorna komisija, Securities Exchange Commission, Amerikanci pokazuju veliki stupanj financijske nepismenost odnosno slabo poznavanje osnovnih financijskih koncepata. Posebno je uočeno da veliki broj ulagača ne razumije pojam diverzifikacije te da nisu dovoljno svjesni uloge troškova ulaganja i njihovog utjecaja na povrat na ulaganja.

U kolokvijalnom žargonu diverzifikacija se najčešće dovodi u vezu sa uzrečicom da „ne treba sva jaja stavljati u istu košaricu“. No poanta nije u tome da se ulagačka i mirovinska štednja investira u veći broj dionica već da se postigne miks različitih vrsta imovine koje će se, tokom vremena, ponašati različito jedna od druge.

Kao najbolji primjer diverzifikacije može poslužiti nedavno razdoblje od 2000 do 2010 godine, koje se u Americi zove „izgubljena dekada“. A evo i zašto. Onaj koji je u tome razdoblju ulagao u S&P 500 dionički indeks američkih dionica zaradio je u prosjeku 1,4% na godišnjoj razini. S obzirom da je to manje od razine inflacije koja je bila u tome razdoblju, ukupno gledajući investitor je bio na gubitku.

Ova situacija bi se bila popravila da se ulaganje diverzificiralo između različitih vrsta dionica i obveznica. Prema nekim izračunima, da se u istom razdoblju ulagalo u omjeru 60 posto u dionice i 40 posto u obveznice zaradilo bi se u prosjeku 7,8 posto na godišnjoj razini.

Možda će se nekome učiniti besmislenim pričati o ovome u našoj situaciji gdje su financijska tržišta u povojima no imajmo na umu da ćemo za manje od pola godine biti u Evropskoj uniji i da će se naše mogućnosti glede financijskog planiranja stubokom promijeniti. Za to treba biti spreman.

[cijeli tekst..]