24.12.2012.

Privatna mirovina- sanak pusti

Lamp head

Jeste li primijetili da se kod nas nikada ne govori samo o mirovinskom osiguranju već se uvijek govori o reformi mirovinskog osiguranja. Zdravo razumski znamo da se reformirati ili preoblikovati može samo nešto što je već formirano odnosno oblikovano. No, s obzirom da je reforma mirovinskog osiguranja trajno stanje to može samo značiti da ona ili nije moguća ili je sustav tako napravljen da ne može izdržati životnu provjeru.

Zadnjih desetak godina u svijetu je, uglavnom u nerazvijenim zemljama i zemljama u tranziciji, mantra privatno mirovinsko osiguranje kao nadogradnja javnog mirovinskog osiguranja. Svi se kunu u nužnost postojanja privatne mirovine, zapravo životne rente, kao odraza brige svakog pojedinca za vlastitu sudbinu u starosti. I sve bi bilo u redu kada bi se ona mogla ostvariti na fer i pošten način. Za sada, to je gotovo nemoguća misija, pogotovo kod nas. Ovdje bi se  moglo citirati Voltera koji je rekao: „Opasno je biti u pravu kada je vlada u krivu“.

Kupovina životne rente je odluka koja može utjecati na životni standard u decenijima koji dolaze. Povrh toga, takva odluka je nepovratna tako da je vrlo važno da ona bude temeljena na dobrom poznavanju činjenica. Nažalost, i u svijetu i kod nas evidentna je financijska nepismenost. Istraživanja u Americi pokazuju da mnogi pedeset godišnjaci nisu u stanju izvesti ni elementarni jednostavni kamatni račun niti da razumiju što je zapravo inflacija.   

Fer i poštena životna renta je ona koja u prosjeku nositelju rente isplaćuje rentu koja odgovara uplaćenoj premiji. Za životnu rentu može se objektivno procijeniti da li ona pruža adekvatnu vrijednost za uloženi novac. To se, između ostaloga, radi preko pokazatelja vrijednosti novca. Potpunosti radi recimo da se on zasniva na izračunu očekivane sadašnje diskontirane vrijednosti rentnih isplata u odnosu na novčanu cijenu životne rente. 

Jedinična vrijednost pokazatelja vrijednosti novca znači da za svaku kunu uloženu u rentu danas, ugovaratelj rente može očekivati da će primiti sutra jednu kunu pod današnjim uvjetima, odnosno da je osiguravajuće društvo izračunalo premiju (cijenu) po fer aktuarskoj bazi. Općenito, premija koju osiguratelj naplaćuje veća je od sadašnje vrijednosti budućih isplata, odnosno pokazatelj vrijednosti novca manji je od jedan, što znači da osiguratelj u cijenu ugrađuje svoje troškove poslovanja. Ovo je sasvim razumljivo ali se postavlja pitanje koja je fer i razumna visina troškova. Postoje mišljenja da bi racionalna osoba rađe prihvatila rentu s pokazateljem vrijednosti u visini od 0.8, nego li se upustila u optimalne sheme pražnjenja svoga imetka uz ulagačku strategiju. Evo nekih vrijednosti pokazatelja vrijednosti novca za odabrane zemlje:

 

ZEMLJA

RASPON POKAZATELJA

Australija

0,85-0,96

Engleska

0,85-0,90

Njemačka

0,86-0,94

SAD

0,75-0,81

 

A kako stvari stoje sa nama? Isplati li nam se osiguravati mirnu starost kupovinom životne rente ili pak nastaviti plivati u bespuću financijske i društvene stvarnosti? Iznos pokazatelja vrijednosti novca na našem tržištu životnih odnosno mirovinskih renti možete saznati ako me kontaktirate.