Prvi korak u planiranju štednje za starost, pa i u bilo koje drugu svrhu, započinje zaustavljanjem rasipanja novaca. Kupovanje putem kartice pri tome igra glavnu ulogu. Naime, klasično rasipanje novca koje se odvija kroz sumanuto kupovanje stvari koje vam možda i ne trebaju najčešće završava s minusom na tekućem računu. Pri tome, je tobože, jedini problem da se ne prekorači limit potrošnje na kartici. Na našu nesreću, život u „crvenom“ tekućem računu je vrlo skup.
Naše najveće banke imaju, ilustrativno, sljedeću poslovnu politiku. Pasivna kamata na vaša sredstva na tekućem računu donose vam dohodak po godišnjoj kamatnoj stopi od 0,1 posto a negativa donosi trošak od 10,99 posto po redovnoj kamatnoj stopi odnosno 12 posto po zateznoj kamatnoj stopi.
Recimo da smo kroz cijelu godinu u prosjeku svaki mjesec u negativi 3000 kuna na našem tekućem računu. Za tu „pogodnost“ banci ćemo morati platiti oko 330 kuna godišnje. Budemo li pak kroz cijelu godinu u prosjeku svaki mjesec u pozitivi od 3000 kuna na našem tekućem računu, što je u praksi doduše malo vjerojatno, banka će nam pripisati kamatu u visini od 3 kune!
Odlučimo li se za kunsku štednju uz promjenjivu kamatnu stopu s rokom od godine dana, banka će nam najvjerojatnije ponuditi kamatnu stopu od oko 4 posto. To znači, da ćemo na ulog od 3000 kuna na početku godine nakon godinu dana zaraditi kamatu od 120 kuna.
Ovaj primjer pokazuje da je financiranje naše potrošnje putem zaduživanja na tekućem računu izuzetno skupo. Prosto rečeno, banka svoju robu od nas kupuje po 4 a prodaje nam po 11. Stoga budite oprezni s prekoračenjima na svome tekućem računu.
