27.10.2011.

Društvena potpora i dugovječnost

Poznata je činjenica da ljudi sa društvenim vezama (brak, prijateljstva, članstvo u raznim udrugama) žive dulje i boljeg su zdravlja. Suprotno, ljudi bez društvene povezanosti slabijeg su zdravlja i umiru po stopi koja je dva do pet puta veća od onih sa dobrom društvenom povezanošću. Ova otkrića vrijede bez obzira na društvenoekonomski status, rasu, spol, etničku pripadnost i ukupno zdravstveno stanje. Ovi rezultati potvrđeni su u mnogim studijama koje su se provodile u raznim kulturama u proteklih trideset godina.

 Klasična je studija koja se provela u Kaliforniji. Studija je pratila dvije grupe ispitanika, one sa visokim stupnjem društvene povezanosti i one sa niskim stupnjem, u razdoblju od devet godina. Jačina društvene povezanosti mjerila se bračnim stanjem i pripadnošću nekoj društvenoj grupi (udruzi, vjerskoj zajednici i slično). U obje grupe se kontrolirali zdravstveni faktori rizika poput pušenja, debljine, stupnja fizičke aktivnosti i konzumacija alkohola. Rezultati istraživanja bili su statistički signifikantni i pokazali su da su oni sa nižom razinom društvene potpore umirali po stopi koja ja je bila tri puta veća od onih sa višom društvenom potporom. Smrtnost je bila obrnuto proporcionalna društvenoj ukovljenosti. Praćenje istih grupa kroz narednih sedamnaest godina potvrdilo je prethodne rezultate. Viši stupanj društvene potpore bio je povezan sa nižim stopama smrtnosti bez obzira na ostale faktore rizika poput pušenja, debljine i života bez većih fizičkih aktivnosti.

Somatske bolesti također su povezane sa društvenom potporom. Jedno istraživanje je pokazalo da društvena izoliranost uzrokuje smanjeni imunitet. U studiji se pokazalo da ispitanici sa nižom društvenom ukotvljenošću imaju nižu razinu stanica ubojica, komponenti imunološkog sustava odgovornoj za razaranje stranih tvari koje mogu uzrokovati razvoj bolesti.

No, premda studije pokazuju da široka društvena podrška ima zaštitnu ulogu protiv poboljevanja, nikome nije jasno zbog čega je to tako. Moguće je da su  ljudi koji su u stanju njegovati široke društvene  kontakte također sposobniji da se s njima bolje koriste. Drugim riječima, zaštitni efekt nije posljedica društvenih odnosa po sebi već sposobnosti pojedinaca da dobiju iz tih odnosa ono što im treba.