U posljednje vrijeme puno se više priča o riziku dugovječnosti ali puno se manje priča o njenoj sistematskoj podcijenjenosti. Kako je navedeno u posljednjem izvještaju Međunarodnog monetarnog fonda, sa starenjem populacije u narednim desetljećima, starije osobe će trošiti sve više i više sredstava. Budući da će to rezultirati sve većim pritiskom na budžete velikog broja država i privatnih mirovinskih sustava svi se pokušavaju pripremiti na financijske posljedice starenja stanovništva. Polazišna točka svih takvih priprema bila je procjena duljine trajanja ljudskog života, a činjenica je da je procjena dugovječnosti do sada bila podcijenjena. Evo podataka iz Velike Britanije.
Godine 1981 Državni statistički zavod Velike Britanije procijenio je da će buduće trajanje života novorođenog muškarca dosegnuti 74 godine do 2031godine. Ta dob dosegnuta je u 1994. godini! Nadalje, u 2002 je procijenjeno da će ona iznositi 81 godinu do 2031, ali se već sada ocjenjuje da će se to dogoditi do 2019. godine. Ovakvo podcjenjivanje razvoja dugovječnosti događa se širom svijeta, i ono nije slučajno.
Znamo da su Državni zavodi za statistiku izravno financirani od države i političari vrše pritisak na agencije da ove publiciraju projekcije koje će dokazivati da puni trošak porasta dugovječnosti nema veze sa njima niti sa njihovom generacijom glasača. Kada bi bilo drugačije i kada bi današnje projekcije porasta dugovječnosti bile više, odnosno realne, tada bi se doprinosi za mirovinski sustav morali povisivati ranije a ne kasnije.
No, političari si ne mogu priuštiti takve nepopularne mjere. U svim zemljama svijeta zaposlenici se žestoko suprotstavljaju svakoj najavi mogućeg povećanja mirovinskog doprinosa ili povećanja dobi za odlazak u mirovinu. Dakle, želi li ostati na vlasti, vladi je jednostavnije da manipulira s demografijom nego da se odmah uhvati u koštac sa problemom dugovječnosti.
