„Pored velike šume živio je siromašni drvosječa sa svojom ženom i dvoje djece. Dječak se zvao Ivica a djevojčica Marica.“ Ostatak priče poznat je svima. Za nas je to samo jedna od bajki koje su napisala braća Grimm početkom devetnaestog stoljeća a nastale su na temelju njemačkih narodnih priča i predanja. U tim se pričama, od Ivice i Marice do Pepeljuge ili Snjeguljice, provlači lajtmotiv zle maćehe. Kao djeca smo ih naprosto upijali premda zapravo nismo razumijevali otkuda se to i zašto tako često pojavljuje zla maćeha. To je za nas, na neki način, bio čisti misterij. I dok se nama danas čini da je zla maćeha jednostavno apstraktna personifikacija zla kao takvog, slušačima i čitaocima tih priča u vrijeme kada su one napisane bilo je itekako poznato o čemu se tu radi.
Danas, nakon brojnih istraživanja smrtnosti, možemo ponuditi odgovor na prethodni misterij. Stopa smrtnosti odraslih osoba u srednjem vijeku i s njome povezana stopa ponovnog stupanja u brak mogla se usporediti s današnjim stopama razvoda. Naprimjer, početkom devetnaestog stoljeća očekivano buduće trajanje života žena u Francuskoj pokrajini Donja Burgundija iznosilo je oko 25 godina! U praksi je to značilo da se sredovječni udovac ponovo ženio mlađom ženom, najčešće svojom služavkom, koja je tada činila sve da izrabljuje, a na kraju i istjera iz kuće, djecu prethodne žene i na njihovo mjesto postavi svoje potomstvo. E sada zamislite situaciju, koja nije bila tako rijetka, da se udovac više puta ženio.
Početkom dvadesetog stoljeća smrtnost se drastično smanjila tako da se životni vijek produžio na 52 godine. Porodice su stoga postale stabilnije i djeca su u njima bila jače integrirana. To je pak imalo za posljedicu i smanjenje broja maćeha ali i siročadi. Praktična životna potreba za brzom ponovnom ženidbom nije više bila tako urgentna. Tokom sedamnaestog i osamnaestog stoljeća 4 od svakih 5 udovaca ponovo se oženio unutar godine dana od ženine smrti. Za usporedbu, u dvadesetom stoljeću se na taj čin odlučio manje od 1 udovac od svakih 5 udovaca.
Danas se više djeci ne mogu prodavati priče o Ivici i Marici. Ona danas rastu u vremenu u kojem su priče o Ivici i Jaci nevjerojatnije i misterioznije od onih koje su braća Grim mogla i zamisliti.
