Vrlo je teško nositi se sa smrti naših najbližih ali prihvaćanje činjenice smrti može nas potaknuti da više uživamo u životu i da vodimo zdraviji i plodniji život. Prihvatimo li u potpunosti činjenicu da ćemo jednoga dana i mi sami umrijeti, svaki dan našega života postaje još značajniji. Svaki dan možemo živjeti u njegovoj punini.
Svijest o vlastitoj smrtnosti može nam dati okvir koji će nam pomoći da više cijenimo i volimo naš život. Ona nam pomaže da usmjeravamo i provodimo naše djelovanje tako da možemo ispuniti svoje ciljeve prije nego što umremo. Ovi ciljevi mogu se odnositi na naš posao, na odnose sa drugima ili na zadovoljavanje naših vlastitih potreba. Ukratko smrt nas može potaknuti da cijenimo život.
Kako se mijenja društvo tako se mijenja i način na koji ljudi prihvaćaju smrt i umiranje. Tako reći do nedavno, većina ljudi umirala je u svojim domovima, okružena rodbinom i prijateljima. Mlađi su živjeli skupa sa starijima, u istom domu sa starijim bakama i djedovima i bili svjedoci njihovog starenja i na kraju njihove smrti. Smrt se promatrala i doživljavala kao prirodni čin u životnom ciklusu. Djeca su rasla s dobrom mogućnosti da procjene što je to smrt, što ona znači za osobu koja umire a što za one koji tužni ostaju iza nje.
Danas, kada je došlo do raspada tradicionalnog obiteljskog života, većina ljudi umire u bolnicama, domovima za starije i nemoćne osobe ili nekim drugim institucijama. Gotovo je pravilo da šira obitelj nije pored uzglavlja umiruće osobe. Ponekad, čine se panični napori da se umiruća osoba održi na životu. Premda je napredak medicine doveo do neslućenog poboljšanja kvalitete života i porasta dugovječnosti neki smatraju da je on, zapravo, smanjio našu mogućnost da dostojanstveno umremo. Neki su sigurni da je naš odlazak sa ovoga svijeta postao, nekako, umjetan i puno manje prirodan nego što je to prije bio.
