|
|
24.07.2015.
Osigurateljna industrija u Hrvatskoj shvaća važnost tržišnog ponašanja i sama radi na tome da unaprijedi svoje ponašanje kroz razne samoregulirajuće aktivnosti. Mnoga osiguravajuća društva imaju posebne odjele za sukladnost i posvećuju znatnu pažnju etičkoj obuci svojih zaposlenika i suradničke zastupničke mreže. K tome, članice Udruženja osiguravatelja Hrvatske gospodarske komore (HGK) donijele su Kodeks poslovne osigurateljne i reosigurateljne etike u cilju unapređenja etičkog postupanja, u skladu s dobrim poslovnim običajima i poslovnim moralom, jačanja profesionalnog odnosa prema strankama te uzajamnog povjerenja i podizanja opće razine poslovanja i kolegijalne suradnje, obvezatno poštujući ekonomska načela i strukovna osiguravateljno-reosiguravateljna i aktuarska pravila.
Osnovna načela Kodeksa
Osiguravajeće društvo dužno je stalno pratiti i nadzirati osobe koje u ime i za račun društva obavljaju poslove osiguranja. Ako ta osoba pri obavljanju poslova osiguranja prekrši odredbe Kodeksa, smatrat će se da je Kodeks povrijedilo društvo u čije ime i za čiji je račun osoba djelovala odnosno društvo koje je dopustilo takvo ponašanje. Društvo mora zahtijevati od svih svojih redovito zaposlenih djelatnika i drugih za društvo ugovorom vezanih osoba profesionalan odnos prema radu i osigurati primjerenu razinu stručnog znanja pri preuzimanju rizika, procjeni šteta i njihovoj obradi te pri izvršavanju ostalih obveza koje proizlaze iz poslova osiguranja. Pri izvršavanju svojih zadaća oni se moraju rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja. U postupku obrade i naknade štete te isplate osigurane svote društva su dužna postupati stručno, učinkovito i pravično, izbjegavajući poglavito svako odugovlačenje i/ili neisplatu neprijepornog dijela štete. Društva će trajno poduzimati mjere kako bi stranke sto jednostavnije i sto žurnije ostvarile svoja prava i rješavala moguće nesporazume i prijepore. Po pritužbama stranaka društva su dužna postupati pošteno, pozorno i žurno te pritom poštovati prava i probitke stranke. Društva se obvezuju na poštivanje slobodnog i poštenog tržišnog natjecanja. Društva moraju osigurati promotivne i prodajne materijale koji su jasni po svojoj namjeni i fer i pošteni po svome sadržaju. U postupku utvrđivanja povreda pravila Kodeksa ili drugih pozitivnih zakonskih propisa RH u radu i poslovanju članica Hrvatske gospodarske komore na koje se ovaj Kodeks odnosi, mjerodavan je Sud časti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Kodeks je objavljen na web portalu HGK www.hgk.hr.
[cijeli tekst..]
08.07.2015. Slika: Serge Bertasius, FreeDigitalPhotos.net
Danas živimo u svijetu koji je složen i čije je buduće ponašanje neizvjesno. Pod stalnim smo pritiskom želje, ili bolje rečeno čežnje, za sigurnim svijetom u kojem će se razna jamstva nastaviti ispunjavati, kako je već obećano. No, što će se desiti kada se obećanja više neće ispunjavati? Taj rizik je nemoguće kvantificirati budući da do sada nije bilo takvih slučajeva na velikoj skali. Možda će prve naznake odgovora doći sa rješavanjem grčke krize.
Na našoj lokalnoj razini imamo primjer nezadovoljstva boraca iz nedavne povijesti koje traje već neko vrijeme i koji žele ispunjavanje obećanja koja su im dana, ponajprije u mirovinskoj domeni. Ovdje je pitanje, ne hoće li, već može li država ispuniti svoja obećanja. Kratkoročno, ona to može ali je pitanje da li će to ona moći i u budućnosti. Za sada je situacija neriješena ali rizik nekontroliranog razvoja situacije raste. Možda ne bi bilo na odmet da naša vlada ima u vidu sa kakvim se teškim financijskim i političkim situacijama nose druge vlade u ispunjavanju naslijeđenih obećanja.
Najbolji primjer je onaj iz Sjedinjenih Američkih Država i mirovina koje su obećane preživjelim sudionicima američkog građanskog rata. Pazite sad! Američka vlada još nije u potpunosti izvršila svoje obaveze prema njima iako je prošlo već 150 godina! Naime, danas se još uvijek isplaćuje mirovina dvojici korisnika. Da je američka vlada tada razumjela ono što mi znamo danas, bila bi shvatila da su obećane mirovinske naknade vrijedne cijelih 40% državnog proračuna u to doba. Sapienti sat- pametnome dosta.
[cijeli tekst..]
21.09.2013.
Nolens volens, ulaskom naše zemlje u Europsku uniju doći će do harmonizacije sudske prakse u pitanju određivanja visine naknade šteta u obliku novčane rente. Za očekivati je da će ubuduće dosuđene novčane rente biti više i oštećeniku doista osigurati pravičnu naknadu štete. To se pogotovo odnosi na štete vezane za automobilske nesreće gdje naknade štete u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravljaiti trebaju biti takve da osiguraju oštećeniku život dostojan čovjeka a ne životarenje.
Zakon o izmjenama i dopunama zakona o obveznom osiguranju u prometu koji je stupio na snagu ulaskom naše zemlje u Europsku uniju značajno je promijenio dosadašnji položaj osiguratelja i osiguranika. Zakon utvrđuje da najniža osigurana svota temeljem ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti u slučaju štete zbog smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja može iznositi do 42,750.000,00 kuna po štetnom događaju bez obzira na broj oštećenika, a u slučaju uništenja ili oštećenja stvari do 8,550.000,00 kuna po štetnom događaju bez obzira na broj oštećenika.
Druga značajna novina je da su sredstva koja se isplaćuju iz Garancijskog fonda po osnovi šteta koje oštećene osobe nisu mogle naplatiti zbog nastanka razlog za prestanak društva za osiguranje, odnosno stečaja, ograničena u jednoj kalendarskoj godini na 0,5% od ukupno zaračunate bruto premije obveznih osiguranja u prometu u prethodnoj kalendarskoj godini.
Ova druga novina može u velikoj mjeri predstavljati problem za osiguranike, odnosno oštećenike. Njome su sada osiguranici stavljeni, bolje rečeno gurnut, u poziciju da sami moraju voditi računa o tome s kojim osigurateljem sklapaju ugovor o osiguranju s obzirom da u slučaju stečaja osiguravajućeg društva svoju tražbinu možda neće moći u potpunosti naplatiti od garancijskog fonda.
Nove zakonske promjene imat će sasvim sigurno za posljedicu drugačiji pristup u parničnim postupcima za naknadu štete u obliku novčane rente. U slučaju smrti osiguranika, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme. Prema Zakonu o obveznim odnosima, vjerovnik ima pravo zahtijevati potrebno osiguranje za isplatu rente, a ako dužnik ne dade osiguranje koje sud odredi, vjerovnik ima pravo zahtijevati da mu se umjesto rente isplati jedan ukupan iznos čija se visina određuje prema iznosu rente i vjerojatnom trajanju vjerovnikova života, uz odbitak odgovarajućih kamata.
S obzirom da novi Zakon više nikome ne jamči sigurnu isplatu novčane rente postavlja se pitanje kako maksimalno zaštiti interes oštićenika. Na odvjetnicima je sada velika odgovornost da ispravno savjetuju oštećenika glede ne samo visine novčane rente veći i o njenom obliku. Naime, jedna od realnih opcija zaštite oštećenikla u ovom slučaju sastojala bi se u tome da se zahtjeva isplata kapitaliziranog iznosa rente odmah.
No, za poslove izračuna kapitaliziranog iznosa rente kompetentni su samo ovlašteni aktuari. Stoga je za očekivati da će u budućim parnicama vezanim za naknadu štete u obliku novčane rente aktuari igrati vrlo važnu ulogu na strani oštećenika. U praksi to će rezultirati većim angažmanom aktuara od strane odvjetnika u parničnim procesima budući da jedino oni mogu utvrditi pravičnu visinu kapitaliziranog iznosa rente za njihovog klijenta.
[cijeli tekst..]
06.06.2013.
Postoje bezbrojne studije koje dobro dokumentiraju odnos između smrtnosti i društveno-ekonomskih varijabli kao što su:
-obrazovanje
-dohodak
-zanimanje
Na slijedećem grafikonu je prikazano buduće očekivano trajanje života 65. godišnjeg Engleza ovisno o socijalnom statusu.
Kao što se iz grafikona vidi, visoko obrazovani profesionalci imaju šansu da žive četiri godine dulje od nekvalificiranih manualnih radnika.
Stoga nije na odmet mladima ponoviti stihove Čika Jove:
„Znanje je snaga, znanje je moć,
učite deco dan i noć.“
[cijeli tekst..]
28.03.2013.
Od davnina pa do današnjih dana provijava misao da se misteriozna energija za nadahnuća, otkrića i djela koja se nalazi u mitovima svih naroda nalazi također univerzalno u svim ljudskim bićima. Ljudi u čijim se vlastitim životima događaju iste teme poput onih mitoloških pomišljaju da kreativni i duhovni život pojedinca utječe na izvanjski svijet isto toliko koliko i svijet mitova utječe na pojedinca. Pogotovo su stari Grci bili majstori u tome da istine umataju u mitove u cilju lakšeg promicanja svakodnevnih istina.
Danas postoji mišljenje da su svi ti mitovi zapravo velike laži. Nietzscheov Zaratustra bi rekao „Bogovi su mrtvi“! Isto bi se moglo kazati i za mitove vezane za mirovine.
Mit #1. Milionček će mi garantirati mirnu starost
Nažalost, to ne mora biti tako sigurno. Pogledajmo što ste mogli kupiti s 1 milionom prije dvadesetak godina a što danas, inflacija čini svoje. To znači, isto tako, da današnji milion neće vrijediti isto nakon slijedećih dvadeset godina.
Osim toga vrijednost jednog miliona ovisit će o mnogim faktorima kao što je brzina njegovog trošenja i iznos povrata na ulaganja milionskog portfelja, da spomenemo samo one najvažnije.
Netko tko može postići kamatu od 6% godišnje i tokom 20 godina troši 100.000 kuna godišnje mora u banci imati položen 1,1 milion kuna. Može li netko živjeti štedljivije i trošiti pod istim uvjetima 50.000 kuna mora u banci imati položeno samo polovinu prethodnog iznosa.
Ali što ako se na tržištu ne može postići ciljana kamatna stopa? Nije nemoguće da kada se priključimo Evropi kamatna stopa bude oko 2%. Tada bi u prethodnoj štedljivoj varijanti trebali imati u banci polog od nešto više od 800.000 kuna.
Mit#2. Zaštedjet ću novce preseljenjem u manju nekretninu
Ovo je česti način razmišljanja osoba koja se spremaju u mirovinu ili su već umirovljene. One misle da će preseljenjem u manji stan ili neku drugu nekretninu smanjiti svoje mjesečne izdatke, no to ne mora biti tako. Naime, preseljenje zahtijeva neke izdatke vezane za preinake ili uređenja novog doma a nije česti slučaj da se sa ostatkom gotovine kupuje novi auto, na primjer. Oni okretniji mogu razmišljati o kupovini manje nekretnine koju bi iznajmljivali i na taj način povećavali svoj mjesečni dohodak. No pri tome im se može dogoditi da se nađu u poreznim škarama s novom nekretninom. Ako nas ne zakači Linić danas može nas zakačiti buduća evropska harmonizacija poreza na nekretnine sutra!
„Bogovi su mrtvi“!
[cijeli tekst..]
23.02.2013. U posljednje vrijeme puno se više priča o riziku dugovječnosti ali puno se manje priča o njenoj sistematskoj podcijenjenosti. Kako je navedeno u posljednjem izvještaju Međunarodnog monetarnog fonda, sa starenjem populacije u narednim desetljećima, starije osobe će trošiti sve više i više sredstava. Budući da će to rezultirati sve većim pritiskom na budžete velikog broja država i privatnih mirovinskih sustava svi se pokušavaju pripremiti na financijske posljedice starenja stanovništva. Polazišna točka svih takvih priprema bila je procjena duljine trajanja ljudskog života, a činjenica je da je procjena dugovječnosti do sada bila podcijenjena. Evo podataka iz Velike Britanije.
Godine 1981 Državni statistički zavod Velike Britanije procijenio je da će buduće trajanje života novorođenog muškarca dosegnuti 74 godine do 2031godine. Ta dob dosegnuta je u 1994. godini! Nadalje, u 2002 je procijenjeno da će ona iznositi 81 godinu do 2031, ali se već sada ocjenjuje da će se to dogoditi do 2019. godine. Ovakvo podcjenjivanje razvoja dugovječnosti događa se širom svijeta, i ono nije slučajno.
Znamo da su Državni zavodi za statistiku izravno financirani od države i političari vrše pritisak na agencije da ove publiciraju projekcije koje će dokazivati da puni trošak porasta dugovječnosti nema veze sa njima niti sa njihovom generacijom glasača. Kada bi bilo drugačije i kada bi današnje projekcije porasta dugovječnosti bile više, odnosno realne, tada bi se doprinosi za mirovinski sustav morali povisivati ranije a ne kasnije.
No, političari si ne mogu priuštiti takve nepopularne mjere. U svim zemljama svijeta zaposlenici se žestoko suprotstavljaju svakoj najavi mogućeg povećanja mirovinskog doprinosa ili povećanja dobi za odlazak u mirovinu. Dakle, želi li ostati na vlasti, vladi je jednostavnije da manipulira s demografijom nego da se odmah uhvati u koštac sa problemom dugovječnosti.
[cijeli tekst..]
02.02.2013.
Financijska nepismenost je veliki problem s kojim se susreću sva društva u svijetu. Suprotno našim očekivanjima, to vrijedi i za tako razvijene zemlje kao što su Sjedinjene Države. Prema rezultatima istraživanja koja je provela američka regulatorna komisija, Securities Exchange Commission, Amerikanci pokazuju veliki stupanj financijske nepismenost odnosno slabo poznavanje osnovnih financijskih koncepata. Posebno je uočeno da veliki broj ulagača ne razumije pojam diverzifikacije te da nisu dovoljno svjesni uloge troškova ulaganja i njihovog utjecaja na povrat na ulaganja.
U kolokvijalnom žargonu diverzifikacija se najčešće dovodi u vezu sa uzrečicom da „ne treba sva jaja stavljati u istu košaricu“. No poanta nije u tome da se ulagačka i mirovinska štednja investira u veći broj dionica već da se postigne miks različitih vrsta imovine koje će se, tokom vremena, ponašati različito jedna od druge.
Kao najbolji primjer diverzifikacije može poslužiti nedavno razdoblje od 2000 do 2010 godine, koje se u Americi zove „izgubljena dekada“. A evo i zašto. Onaj koji je u tome razdoblju ulagao u S&P 500 dionički indeks američkih dionica zaradio je u prosjeku 1,4% na godišnjoj razini. S obzirom da je to manje od razine inflacije koja je bila u tome razdoblju, ukupno gledajući investitor je bio na gubitku.
Ova situacija bi se bila popravila da se ulaganje diverzificiralo između različitih vrsta dionica i obveznica. Prema nekim izračunima, da se u istom razdoblju ulagalo u omjeru 60 posto u dionice i 40 posto u obveznice zaradilo bi se u prosjeku 7,8 posto na godišnjoj razini.
Možda će se nekome učiniti besmislenim pričati o ovome u našoj situaciji gdje su financijska tržišta u povojima no imajmo na umu da ćemo za manje od pola godine biti u Evropskoj uniji i da će se naše mogućnosti glede financijskog planiranja stubokom promijeniti. Za to treba biti spreman.
[cijeli tekst..]
27.12.2012.
Brazilski istraživači otkrili su zanimljivu vezu između sposobnosti osobe da se sjedne i podigne s poda i njene dugovječnosti. Istraživanje provedeno na više od 2000 osoba u dobi od 51 do 80 godina pokazalo je da su osobe koje su pale na tome testu imale 6,5 puta veću vjerojatnost da umru u narednih 9 godina od onih koje su na testu bile uspješne.
Test se sastojao u tome da su ispitanici trebali sjesti na pod iz uspravnog položaja i zatim se opet podići u uspravni položaj. Brzina nije bila faktor koji se ocjenjivao. Što je osoba trebala više podupiranja tokom podizanja to je ocjena aktivnosti bila niža. Više od polovice ispitanika dobi od 76 do 80 godina pali su na tom testu. Ne iznenađuje da je oko 70 posto onih ispod 60 godina na testu imalo odličan rezultat.
Ovaj jednostavan test pokazuje koji je odnos snage mišića koju osoba posjeduje i njene tjelesne težine. Otprije je poznato da je aerobni fitness jako povezan sa dugovječnosti no sada je potvrđeno da visoka tjelesna elastičnost ne utječe samo na uspješno izvršavanje dnevnih aktivnosti već ima i blagotvoran učinak na produljenje životnog vijeka.
[cijeli tekst..]
24.12.2012.
Jeste li primijetili da se kod nas nikada ne govori samo o mirovinskom osiguranju već se uvijek govori o reformi mirovinskog osiguranja. Zdravo razumski znamo da se reformirati ili preoblikovati može samo nešto što je već formirano odnosno oblikovano. No, s obzirom da je reforma mirovinskog osiguranja trajno stanje to može samo značiti da ona ili nije moguća ili je sustav tako napravljen da ne može izdržati životnu provjeru.
Zadnjih desetak godina u svijetu je, uglavnom u nerazvijenim zemljama i zemljama u tranziciji, mantra privatno mirovinsko osiguranje kao nadogradnja javnog mirovinskog osiguranja. Svi se kunu u nužnost postojanja privatne mirovine, zapravo životne rente, kao odraza brige svakog pojedinca za vlastitu sudbinu u starosti. I sve bi bilo u redu kada bi se ona mogla ostvariti na fer i pošten način. Za sada, to je gotovo nemoguća misija, pogotovo kod nas. Ovdje bi se moglo citirati Voltera koji je rekao: „Opasno je biti u pravu kada je vlada u krivu“.
Kupovina životne rente je odluka koja može utjecati na životni standard u decenijima koji dolaze. Povrh toga, takva odluka je nepovratna tako da je vrlo važno da ona bude temeljena na dobrom poznavanju činjenica. Nažalost, i u svijetu i kod nas evidentna je financijska nepismenost. Istraživanja u Americi pokazuju da mnogi pedeset godišnjaci nisu u stanju izvesti ni elementarni jednostavni kamatni račun niti da razumiju što je zapravo inflacija.
Fer i poštena životna renta je ona koja u prosjeku nositelju rente isplaćuje rentu koja odgovara uplaćenoj premiji. Za životnu rentu može se objektivno procijeniti da li ona pruža adekvatnu vrijednost za uloženi novac. To se, između ostaloga, radi preko pokazatelja vrijednosti novca. Potpunosti radi recimo da se on zasniva na izračunu očekivane sadašnje diskontirane vrijednosti rentnih isplata u odnosu na novčanu cijenu životne rente.
Jedinična vrijednost pokazatelja vrijednosti novca znači da za svaku kunu uloženu u rentu danas, ugovaratelj rente može očekivati da će primiti sutra jednu kunu pod današnjim uvjetima, odnosno da je osiguravajuće društvo izračunalo premiju (cijenu) po fer aktuarskoj bazi. Općenito, premija koju osiguratelj naplaćuje veća je od sadašnje vrijednosti budućih isplata, odnosno pokazatelj vrijednosti novca manji je od jedan, što znači da osiguratelj u cijenu ugrađuje svoje troškove poslovanja. Ovo je sasvim razumljivo ali se postavlja pitanje koja je fer i razumna visina troškova. Postoje mišljenja da bi racionalna osoba rađe prihvatila rentu s pokazateljem vrijednosti u visini od 0.8, nego li se upustila u optimalne sheme pražnjenja svoga imetka uz ulagačku strategiju. Evo nekih vrijednosti pokazatelja vrijednosti novca za odabrane zemlje:
ZEMLJA
RASPON POKAZATELJA
Australija
0,85-0,96
Engleska
0,85-0,90
Njemačka
0,86-0,94
SAD
0,75-0,81
A kako stvari stoje sa nama? Isplati li nam se osiguravati mirnu starost kupovinom životne rente ili pak nastaviti plivati u bespuću financijske i društvene stvarnosti? Iznos pokazatelja vrijednosti novca na našem tržištu životnih odnosno mirovinskih renti možete saznati ako me kontaktirate.
[cijeli tekst..]
01.12.2012.
Pogledajmo izračun privremene starosne mirovine namijenjen članovima dobrovoljnog mirovinskog fonda koji se isplaćuje tijekom 5 do 15 godina od strane Raiffeisen mirovinskog osiguravajućeg društva. Konkretan izračun dobrovoljne mirovine napravljen je na njihovom web portalu čija je adresa www.rmod.hr:
Iznos jednokratne uplate 50.000,00 Kn Trajanje isplate mirovine 5 godina Postotak jednokratne isplate 0% Izbor mirovine mjesečna Izračunata mjesečna mirovina 849,55 Kn
Kada se analizira ovaj izračun dolazi se do zaključka da je mjesečna mirovina izračunata na bazi kamatne stope od 0,75%!
Raiffeisen Bank istovremeno nudi za depozite s jednokratnom uplatom s fiksnom kamatnom stopom za iznos štednog uloga u kunama većim od 2000,00 i oročenjem preko 1 mjeseca kamatnu stopu od 2,40% a na oročenje preko jedne godine kamatnu stopu od 3,90%.
Zamislite sada ovakvo poslovanje. Po sili zakona građanin meni da 50000 kuna a ja se obvežem da ću mu isplaćivati rentu uz kamatnu stopu od 0,75%. Odem iza ugla u banku i ta ista sredstva oročim preko prikladnog portfelja s različitim dospijećima i odgovarajućim kamatnim stopama a razliku spremim u džep.
Kada bih bio cinik to bih nazvao mudrim ekonomskim izrazom“arbitraža“. Pod arbitražom se u ekonomiji podrazumijeva iskorištavanje cjenovnih dispariteta između dva ili više financijskih instrumenata u cilju postizanja bez rizičnog ekonomskog profita. Na Balkanu se to pak naziva metodom „snađi se druže“.
Ovakva „arbitraža“ bi bila legitimna kada bi sudionici u poslu dragovoljno pristali na takvu transakciju. Problem je u tome što svatko tko štedi za mirovinu kroz ulaganje u dobrovoljni mirovinski fond mora sklopiti ugovor o isplati tako prikupljenih novčanih sredstava s Raiffeisen mirovinskim osiguravajućim društvom i na taj način po sili zakona raditi u korist vlastite štete.
Na žalost, ili užas ako hoćete, svih onih koji su mislili štedjeti za vlastitu privatnu mirovinu kroz dobrovoljne mirovinske fondove, nova mirovinska arhitektura nastavlja istu politiku s time što će se samo povećati broj mirovinskih osiguravajućih društava. U teoriji, konkurencija bi trebala natjerati društva da podignu kamatne stope, odnosno povećaju mjesečne mirovinske isplate, no naša dosadašnja tržišna iskustva ne daju nam za pravo da se tome nadamo.
I na kraju spomenimo da su prema podacima Državnog zavoda za statistiku potrošačke cijene u lipnju 2012 godine bile za 5% veće od onih u lipnju prošle godine.
Kviz: Da li bi svoja novčana sredstva uložili uz kamatnu stopu od 0,75% pri inflaciji od 5%?
Ako je vaš odgovor „da“ onda ste iskreni pobornik nove mirovinske reforme a ako je vaš odgovor „ne“ onda ste nepopravljivi idealist.
[cijeli tekst..]
|
As Croatian Insurance Expert Witness and Certified Actuary I provide services in all disputable issues related to the actuarial and insurance matters.
Particularly, I can assist plaintiff in court cases settlement such as claims for the loss of future income or lump sum calculation.
Contact
Očekivano trajanje života |
