Filip II., španjolski kralj, poznatiji pod imenom Filip od Španjolske, gajio je veliku ljubav prema svojoj četvrtoj ženi, Ani od Austrije. Kraljica se na dvoru osjećala usamljenom i najveću radost pričinjavalo joj je druženje sa mlađim bratom, princom Albertom. Vidjevši njihovu veliku povezanost, a želeći joj ugoditi, Filip je odlučio da Albertu osigura lijepu budućnost i omogući mu da postane kardinal. I ne samo to, već mu je namijenio stolovanje u nadbiskupiji od Toleda, najznačajnijoj španjolskoj nadbiskupiji.
No budući da je Albert bio još premlad za položaj nadbiskupa Toleda, Filip je isplanirao da, u međuvremenu, nadbiskupiju povjeri nekoj starijoj osobi koja neće poživjeti još dugo. Za tu, po njegovom sudu privremenu ulogu, odabrao je Gaspara de Quirogu, sedamdeset i osmogodišnjeg Generalnog Inkvizitora i biskupa od Cuenca.
No Quiroga mu je pomrsio račune poživjevši do pozne dobi od devedeset i četiri godine! Dugovječnost je nepredvidiva i nemoguće ju je planirati pa makar to radio i kralj osobno.
